Nova tv, Provjereno, 30. 10. 2014.
Piše:
Ema Branica
Priča je to o potpori i ljubavi u najtežim trenucima. Ani je Ante bio snaga i onda kada je vlastitu izglubila!
8 godina traje Anina borba s karcinomom. Dijagnoza je to koja preuzme glavnu ulogu u kući. Dijagnoza koja je cijelu obitelj promijenila. Ante je preuzeo i Anine zadatke... odgajao djecu, radio i brinuo o Ani. Oboljela je od raka koji pogađa tek 3% ljudi u svijetu. Na redovnoj kontroli u pronađenoj kvržici otkrivena su čak tri karcinoma u jednom. Suprugova potpora bila je prijeko potrebna kako bi Ana našla snagu za bitku.
Upravo zato na krovu MSU-a organiziran je zumbathon pd nazivom „Muškarci plešu za žene“.
I to što su muškarci pleali za žene na krovu MSU-a ima veće značenje od samog iskazivanja potpore. Znak je to hrabrosti, one koja ponekad nestane u trenutku velikog stresa. Oboljele žene imaju priliku dobiti psihološku pomoć, ali njihovi supružnici najčešće ne. Stoga je veliki postotak onih kojima situacija u kojoj su se našli postaje previše i brak ne opstane baš u onom trenutku kada bi trebao.
Ante je 6 godina stariji od Ane, prvi put ju je vidio dok je bila u pelenama. Kada je imala 10 godina prišao joj je i rekao kako će biti njegova žena jedan dan. S 18 su se vjenčali, u tajnosti samo s kumovima. Rekli su im da neće potrajati, a 24 godine braka su iza njih. Ana je zbog bolesti postala druga osoba- odstranjena joj je dojka, jajnici, zbog kemoterapije izgubila je kosu, 6 zubi, obrve i trepavice.Tada je Ana mislila kako će izgubiti i muškarca svog života.
„Uvijek kažem da možeš zavirirti u moju unutrašnjost, u moju dušu, onda bi osjetila sve. I to sam joj milijun puta ponavljao. I uvijek kažem godine prolaze mijenjamo se, ali ostaje unutra. Nema bolje, nema lijepše. Nema. To se ne može naći.“, kaže na Ante.
Imala samo 34 godine kada je krenula njezina bitka za život. Zbog tri karcinoma morala je primati i kombinaciju od tri različte vrste kemoterapije. Tada je Ante bio uz nju 24 sata na dan.
„Jednu kemoterapiju smo proveli u kupaoni na podu i cijelu noć je držao moju glavu. Ja sam rekla nije bitno da ti netko kupuje cvijeće svaki dan i sve, ali se ničim ne može platiti tih 24 sata gdje me 24 sata držao u krilu i držao moju glavu nad WC školjkom. To ne može platiti niti jedan buket cvijeća, niti bilo što drugo u životu. I da nakon svakog tog mog povraćanja da mi pusu bez gađenja bez bilo čega, daje zagrljaj.“, prepričava Ana.
On joj je davao snagu, kaže. Bio taj koji je umanjivao strah i noćne more u kojima je sanjala uvijek istu stvar iznova- novu kvržicu. Bili su to dani kada su više vremena provodili u Institutu za tumore nego kod kuće. Ana je Anti u tom trenutku ponudila slobodu. Iama je osjećaj da ga zakida za dobar dio života, a Ante... Ante bi sjedio i mjesecima po čekaonama samo da jednom čuje liječnika kako govori da više nema bolesti. Šanse za preživljavanje bile su male, Ana i Ante ipak su zajedno pobijedili karcinom. Ali ne zadugo, pred njima je- nova borba. Ani je otkrivena nova kvržica. I koliko je Anu strah toliko je i njega.
„Uvijek se bojim. Par puta je rekla ne mogu više odustajem od svega, ja nju razumijem da ne može više. Ja sam zdrav pa nekad osjećam umorno, ali nikad neću reći ne mogu više. Idemo dalje. Dignuti ćemo se na noge skupa i idemo dalje. I bojim se da će ona jedan put reći ne mogu dalje, odustajem od svega.“, priznaje Ante.
Ulaze u još jedan period neizvjesnosti, ovaj puta spremni i sa iskustvom. Ali dok se drže za ruke ništa nije jače od njih. I baš zato su mizernu šansu za preživljavanje pretvorili u nove zajedničke dane. I uživaju u svakom trenutku. To će učiniti i opet, ne misleći samo na sebe već jedan na drugoga. U dobru i zlu.
Дата на публикация: 1 април, 2019
Категория:
Друго