Nekako s proljeća - Crvena Jabuka i Kemal Monteno

Nekako s' proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza

Nekako s' proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza

Ref.
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s' proljeca

Nekako s' proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire

Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza

Nekako s' proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja
tragom Sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duso, bas te volim, najdraza

Ref.

Дата на публикация: 3 юни, 2017
Категория: Музика
Ключови думи: crvena jabuka Kemal Monteno nekako proljeća

Показване на още