Nova tv, Provjereno, 23. 11. 2017.
Piše Kristina Čorak
Hodajuća inspiracija koja diže standarde: Usprkos svojoj visini, Matija Sloup ima velike planove.
Oduvijek je znao da će njegova djevojka jednoga dana biti visoka plavuša. U ostvarenju tog sna Matiju nije spriječila čak ni vlastita visina. Taj 21-godišnji mladić iz Kutine ima tek 120 centimetara. Međutim, ne osvaja Matija samo ženska srca, nego i brojne medalje. Ovoga ljeta na svjetskom prvenstvu u Londonu osvojio je visoko četvrto mjesto. Vrhunski sportaš, šarmer, student ekonomije, budući menadžer u banci, kako se sam vidi. Priča Matije Sloupa pravo je nadahnuće.
Zbog genetske malformacije hrskavice i kosti Matije Sloupa nisu se ispravno razvijale. Ipak, sa zaraznim osmijehom na licu hrabro prolazi kroz sve stvari koje su mu pokušale stati na put. Uz karakter koji osvaja, Matija je i vrhunski sportaš. Na svjetskom prvenstvu u bacanju kugle osvojio je četvrto mjesto i time postigao plasman na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janieru.
Oduvijek je bio kolovođa
"Ja sam oduvijek znao da ću imati visoku curu. Vidim svoje prijatelje i vršnjake. S mog stajališta, oni su meni visoki kao ja. Nemam tu neku barijeru visine", ispričao je Matija.
Njegov je zarazni osmijeh osvojio jednu zgodnu djevojku još prije tri godine.
"Ja sam bio sa svojim prijatelja, a ona je bila sa svojima. Malo smo se pogledavali i vidio sam da tu ima nešto. Onda sam joj se javio, vidio sam da to klika i to je tako krenulo", rekao je.
"Ja se nikad nisam osjećao manje vrijednim od bilo koga ikad u životu. I kad sam bio mlađi i sad kad sam sad stariji. Čak naprotiv, u nekim situacijama se moraš nekad i pokazati da nisi kao ostali, da si drugačiji, ali da možeš neke stvari napraviti čak i bolje nego drugi", ispričao je Matija.
"On je uvijek bio i predsjednik razreda, i u osnovnoj školi i u srednjoj su ga uvijek birali, i kad je trebalo neku feštu ili nešto drugo organizirati", rekao je Vitomir Sloup, Matijin otac.
Najteže je nositi se s čudnim pogledima
Jedino što ga razlikuje od vršnjaka jest to što je visok tek metar i dvadeset. Ali nakon samo nekoliko minuta razgovora s njim lako je prepoznati da nema toga što bi mu stalo na put. S 18 je položio vozački, a sada je već treća godina fakulteta na smjeru poslovne ekonomije.
"Najteže se nosiš s okolinom, s čudnim pogledima. Kad te drugi gledaju, vide da si drugačiji. I onda se pogledavaju, šapću. Ja se dosta dobro s tim nosim, meni to uopće više ne smeta. Ja razumijem te ljude", rekao je Matija.
Listanje starih fotografija budi sjećanja i vraća misli 21 godinu unatrag, u vrijeme iščekivanja njihova prvorođenca. Uzbuđenje je preraslo u strah kada su doznali ono od čega svaki roditelj strahuje: da s njihovom bebom nešto nije u redu.
"Njegova bolest je genetska bolest. Kod samog začeća se to dogodilo. Nije ustanovljen razlog zbog čega. Rekli su da je kocka jednostavno tako pala", rekla je Natalija Sloup. "Mislili smo da to nije istina i da se to nama ne događa. Pomirili smo se s time kad smo napravili drugu kontrolu u Petrovoj bolnici i kada je to definitivno ustanovljeno. Odlučili smo da Matiju dovedemo na svijet takvog kakvog ga je Bog dao", dodala je.
Odluka koju su donijeli tada, slažu se, jedna je od najboljih. Matija je, uz mlađeg sina Josipa, u njihov život unio posebnu radost pa se rado sjete dogodovština iz onih najmlađih dana. Ipak, nije sve u životu bila zafrkancija. Vrijeme polaska u osnovnoškolske klupe izazivalo je poprilično veliku nelagodu.
"Imao sam dosta veliki strah. Kako će me djeca prihvatiti? Ja sam znao da sam drugačiji od drugih. Dosta me to mučilo pri upisivanju prvoga razreda, ali tu je imala veliku ulogu moja bivša učiteljica od prvog do četvrtog razreda – Ivanka Malnar. Ona je uspjela adaptirati i razred i roditelje. Znači, sve je uspjela adaptirati", svoje je iskustvo ispričao Matija.
Zbog zdravlja je prošao 16 operacija
Strah od neprihvaćanja brzo je nestao, za razliku od onog vezanog za njegovo zdravlje. Taj je strah dugo bio prisutan u životu Matijine obitelji.
"S devet godina počeo je otežano hodati i onda smo imali razgovore s doktorom Darkom Antičevićem. On nam je ukratko uspio pojasniti da bi bez operacije Matija mogao završiti u kolicima", rekao je Vitomir.
Zbog genetske malformacije s kojom je rođen prošao je 16 operacija. Operirao je kukove, zglobove, gležnjeve. Dok je rastao, kosti su mu se nepravilno razvijale i stvarale probleme s kralježnicom i hodanjem.
"Njemu je bilo dosta teško kada su njegovi prijatelji počeli izlaziti van, a on nije mogao. Onda smo ga mi počeli voziti, on je čak i sa štakama znao izaći s dečkima... Čovjek kad je cijeli kompletan, kad si zaokruži svoj život, osjeća se jako dobro. Ja to vidim na njemu, vidim da se on dobro osjeća i ponosim se njime", rekao je Vitomir.
"Pitao sam se: Zašto baš ja? Zašto sam baš ja takav? Zašto moram stalno ići na neke preglede? Zašto moram ići na operacije? Zašto se to baš meni sve mora događati? Zašto nije nekom drugom? Ali, sve zapravo ima svoje razloge. Ja vjerujem u sudbinu i da je sve suđeno. Sve se dešava s razlogom", rekao je Matija.
Osim u svoju djevojku, Matija je zaljubljen i u sport
Posljednja je operacija bila prije dva mjeseca. Jedva je dočekao da prođe vrijeme oporavka i da se vrati sportu, svojoj najvećoj ljubavi.
"Sportom sam se počeo baviti prvom razredu srednje škole. Prijatelj me uspio nagovoriti da idem s njim u teretanu. Kad sam krenuo, vidio sam da mi se to sviđa, da bih mogao nešto i napraviti od sebe i od tog dana sam tri godine tri do četiri puta tjedno išao u teretanu", rekao je Matija.
"Dio s diskom i kuglom došao je sasvim spontano, kada me jedan kolega iz kluba zaustavio na ulici i pozvao da dođem gledati kako bacaju kuglu i disk. Rekao sam da ću doći i zaljubio sam se kad sam prvi put bacio kuglu", dodao je.
Matija je također istaknuo da mu njegova visina nije problem. "U ovom sportu to nije problem. Upoznao sam jako puno ljudi diljem svijeta koji su u mojoj kategoriji, kategoriji osoba nižeg rasta."
Već na prvom treningu, prije tri godine, trener Mihovil prepoznao je u njemu talent i potencijal. Vrlo brzo krenuo je nizati uspjehe. Svjetski je prvak u bacanju diska, a ovoga je ljeta na svjetskom prvenstvu u Londonu osvojio visoko četvrto mjesto u bacanju kugle.
"On je dosta jakog karaktera. Zna što želi i trudi se svim petnim žilama da to ostvari. On je čovjek koji želi uspjeti, a ja vjerujem da hoće", rekao je Mihovil Rendulić, Matijin trener. "Ako Bog da zdravlja i malo sreće u životu, ja vjerujem da bi on mogao doći do paraolimpijske medalje."
Za svoju budućnost predviđa velike stvari. Želi postati menadžer u banci, osvajati medalje i obarati svjetske rekorde. A zašto ne? On je nebrojeno puta do sada pokazao da za njega ne postoji nemoguće.
Дата на публикация: 5 октомври, 2018
Категория:
Друго
Харесайте ни във Facebook